Johan Börjesson pokreće proizvodnju željeza u okrugu otvaranjem željezare Sunnemo, prve željezare u sadašnjoj općini Hagfors.
Johan Karlström, sin gradonačelnika Karlstada i Börjessonov nećak, počinje izrađivati mehaničke čekiće Stjärn, što će kasnije postati Stjärnsfors World, a istodobno se naseljava na zemljištu u vlasništvu plemstva smještenog na području gdje se rijeka Uvån susreće s jezerom Rådasjön, što je bila jedna od najvećih farmi u okrugu Värmland u to vrijeme te koja je tada dobila ime Uddeholm.
Bengt Gustaf Geijer iz Bosjöna jednog je dana jahao u blizini i odmah je vidio potencijal farme i poduzeća koje je nekoliko godina nakon Karlströmove smrti 1691. godine zbog teških vremena postalo poprilično zapušteno. Na početku je Geijer iznajmljivao farmu Uddeholm.
Geijer i njegova nova supruga, Lovisa Sofia Tranea, kupuju vlastelinsku kuću, kao i okolne šume, slapove i čekiće. Iste godine osnovao je i poduzeće Uddeholms Bolag (Uddeholmovo poduzeće). Kroz sljedećih 20 godina, on i njegova supruga pretvorili su Uddeholm u jednog od većih proizvođača željeza u Švedskoj. Postavljeno je nekoliko visokih peći i čekića: Stjärnfors, Geijersholm, Gustavsfors, Uvanå, Uddeholmshyttan i Traneberg, između ostalih.
Bengt Gustaf i Lovisa Tranea srušili su prvu vlastelinsku kuću i zamijenili je novijom, većom i modernijom, drugim dvorcem Uddeholms. Johan Eberhard Carlberg dobio je zadatak da projektira vlastelinsku kuću za Uddeholm. Također mu je povjeren zadatak da projektira višu srednju školu u Karlstadu, kao i novi zvonik za katedralu Karlstad i jedan za crkvu Väse nedaleko od Karlstada. Inače je Carlsberg najpoznatiji po drugim građevinama, na primjer, 1727. preuzeo je područje s brodskom prevodnicom Slussen u Stockholmu, kojemu je očajnički bila potrebna modernizacija.
Bengt Gustaf Geijer umire, ali prije smrti piše oporuku kojom jamči da će poduzeće ostati u zajedničkom vlasništvu obitelji i nakon njegove smrti, stoga se ne može podijeliti među brojnim nasljednicima.
Njegova žena Lovisa Sofia Tranea također umire. U posljednje četiri godine nakon smrti Bengta Gustafa, postala je jedna od prvih žena na rukovodećem položaju poduzeća u Švedskoj te je samostalno vodila razvoj Uddeholma istovremeno odgajajući desetero djece, od kojih je devet preživjelo. Najstariji sin Jan Gustaf postaje generalni direktor Uddeholma. No to ga zapravo i ne zanima te nakon tri godine kreće na jug prema Ransäteru, koji se sada naziva Geijergården.
Emanuel Geijer, jedan od mlađe braće, zamijenio je svojeg starijeg brata koji se preselio u Ransäter. Poduzeće Uddeholm nastavilo je poslovati pod rukovodstvom djece i unučadi obitelji Geijer sve do 1829. Emanuel je kasnije u životu dobio plemićku titulu pod imenom Emanuel af Geijerstam zahvaljujući poznanstvu s kraljem Gustavom III.
Stara crkva iz 17. stoljeća u Norra Rådi preseljena je preko puta jezera Rådasjön i obnovljena za pohranu zaliha kukuruza za vlastelinstvo. Zgrada je obnovljena 1960. godine i vraćena u crkvenu upotrebu te je poznata kao današnja Uddeholmska kapela.
Tada započinje izgradnja treće i današnje vlastelinske kuće Uddeholm. Nije bila dovršena do 1825. godine, uglavnom zbog toga što je poduzeću nedostajalo financijskih sredstava tijekom tog razdoblja, što je oduljilo proces izgradnje.
Jonas Waern pridružuje se poduzeću Uddeholm. On je bio prva osoba nakon više od 100 godina koja nije bila Geijer i, s obzirom na oporuku, to je očito uzrokovalo problem, iako je Waern brzo doskočio tome vjenčanjem s jednom od Geijerovih djevojaka. Waern je bio inovator koji je poticao proizvodnju velikih razmjera i racionalizaciju. Vidio je potencijal u primjeni hidroelektrana za razvoj industrije i bio je među onima koji su postavili temelje novom industrijskom razdoblju u Švedskoj, a samim tim i današnjem modernom Uddeholmu.
Waern kupuje poduzeće Munkfors Works i uključuje ga u ostale operacije s čelikom. Osim toga, tijekom 1830-ih godina izgrađena je prva škola u okrugu Stjärnfors jer je Waern rano došao do zaključka da je jedini način rješavanja problema socijalne nejednakosti uvođenje obveznog školovanja djece i mladih. Budući da školovanje nije bilo obvezno na nacionalnoj razini u Švedskoj do 1842. godine, Waernove su ideje bile revolucionarne i dobio je veliku podršku svog upravitelja Torstena Rudenschölda, koji je također uvidio kako rutinski i fizički intenzivni rad u tvornici umara tijela radnika. Zato je Rudenschöld dao izgraditi gimnastičku dvoranu (prvu u Švedskoj) u Stjärnforsu, gdje su radnici, djeca i domaćice mogli vježbati. Rudenschöld je u Uddeholmu ostao samo tri godine, a nakon toga se odselio kako bi nastavio svoj životni poziv promicanja obrazovanja i zdravlja. Danas ga se smatra jednim od začetnika švedskih osnovnih škola.
Waern dozvoljava jednom od mladih inženjera koji rade za tvrtku, E. G. Danielssonu, da otplovi u Ameriku s ciljem da reklamira Uddeholm i asortiman poduzeća. Danielsson se vratio godinu dana kasnije s nekoliko ugovora s novim kupcima s druge strane oceana. I danas mu možemo zahvaliti što je ime Uddeholm stavio na kartu i izvan Europe. E. G. Danielsson postao je generalni direktor poduzeća Uddeholms AB 1855. godine.
Bivše obiteljsko poduzeće Uddeholm
reorganizirano je kao javno dioničko društvo.
Nakon nekoliko godina izvođenja građevinskih radova, visoke peći potpaljuju se prvi put u novim željezarama u Hagforsu. Kroz vrijeme Hagfors je trebao postati novo srce čeličnih operacija Uddeholma. Generalni direktor E. G. Danielsson osim što uspostavlja novu željezaru u Hagforsu koja je zamijenila brojne male čekiće i visoke peći, utemeljuje i željeznicu NKIJ-banan kao način modernizacije prometa i priliku za izvoz i šumarskih proizvoda te željeza i čelika.
Prvi Bessemerov postupak propuhivanja izveden je u željezari u Hagforsu.
Dovršen je novi stroj za valjanje, godinu dana nakon toga i tvornica vijaka, kao i tvornica čavala i Siemens-Martinova peć.
Uddeholm AB ima ljevaonicu izgrađenu u novoj tvornici u Hagforsu koja ubrzano raste u ovom razdoblju. Parni čekić od 2,5 tone omogućio je kovanje željeza i čelika u šipke potrebne tvrdoće. Time su postavljeni temelji današnjeg centra za kovanje alatnog čelika u Uddeholmu.
Prva elektrana izgrađena je na gornjoj brani u Stjärnforsu, između jezera Värmullen i rijeke Uvån. Njezina izlazna snaga bila je 400 konjskih snaga, a napon 3000 volti.
U Klarälvenu je izgrađena elektrana Forshult, to je bila prva hidroelektrana koja je svojom veličinom omogućila elektrifikaciju čitave željezare u Hagforsu.
U narednim godinama intenzivno se radi na izgradnji jedinstvene međunarodne prodajne organizacije Uddeholm širom svijeta.
Drugi svjetski rat opustošio je Europu, ali u neutralnoj Švedskoj vlada mir. Uddeholm pušta u pogon novu kovačku prešu tisak i slavi svoju 275. obljetnicu. Počasni gosti, lokalni menadžeri i zaposlenici okupili su se na velikoj gozbi o kojoj ljudi i danas pričaju – ali ne zbog onoga što možda očekujete. Zbog pokvarenog losovog mesa, inače idilični gradić Hagforsu poharala je želučana bolest epskih razmjera.
ASSAB, Associated Swedish Steel AB, osnovala su četiri švedska proizvođača čelika, Uddeholm, Fagersta Bruks AB, Hellefors Jernverks AB i Sandvikens Jernverks AB, s ciljem zajedničkog iskorištavanja mogućnosti za razvoj poslovanja u Aziji istočno od Burme, u Africi i Južnoj Americi. Uddeholm je 1976. otkupio ostale i tako je ASSAB postao podružnica u stopostotnom vlasništvu Uddeholma.
Na godišnjem sastanku u Karlstadu 11. lipnja dugotrajni sukob između izvršnog direktora Nils Danielsena i predsjednika odbora konačno je riješen. Danielsen je odbio podržati ideju odbora kojom bi se zatvorila željezara u Hagforsu. Odbor je želio usredotočiti svu proizvodnju čelika u Storfors, čemu se Danielsen usprotivio. Unatoč zahtjevima, Danielsen je također odbio odstupiti te je na godišnjem sastanku sukob konačno riješen glasanjem o povjerenju u Danielsenovu korist. Željezara u Hagforsu je spašena te je cijeli bivši odbor izbačen sa sastanka.
Wilhelm Ekman imenovan je za generalnog direktora Uddeholma, a tu će dužnost obnašati sljedećih 19 godina do 1975. Danas mnogi Ekmana smatraju posljednjim tradicionalnim generalnim direktorom u Švedskoj, rukovodio je konglomeratom s pet organizacijskih grana: čelik, šumarstvo (uključujući poljoprivredu), kemija (uključujući proizvodnju papira i celuloze), energija i rudarstvo. Na vrhuncu je Uddeholm imao više od 12 000 zaposlenika u Värmlandu tijekom Ekmanova razdoblja.
Prvog studenog putnički je promet obustavljen na ruti NKIJ-banan. Željeznica se nakon toga upotrebljava samo za prijevoz robe do 1. listopada 1990. godine kada je zatvorena linija Hagfors – Deje. Danas je nekadašnja ruta NKIJ-banan pretvorena u makadamsku biciklističku stazu na kojoj je zabranjeno prometovanje automobilima te se proteže preko 100 km između Hagforsa i Karlstada.
Udruženje Šumarskih operacija spaja se s poduzećem Billerud u zajedničko poduzeće Billerud-Uddeholm AB. Sredinom 80-ih godina poduzeće je prodano društvu Stora, a danas ga znamo kao Stora Enso.
Središnji resursi za obradu podataka Grupe preneseni su u njihovo vlastito poduzeće zajedno s poduzećem Programator AB. Naziv nove tvrtke bio je AB Värmlandsdata, koji se često navodi kao ključni čimbenik u razvoju današnjeg klastera informacijske tehnologije u Värmlandu.
Operacije nehrđajućeg čelika u Nyby Uddeholmu prodaju se poduzeću Avesta AB, današnjem Outokumpu.
Vlasnici poduzeća AGA AB prodaju Uddeholmove preostale operacije čelika, prvenstveno alatnog čelika u Hagforsu, poduzeću Trustor AB, a operacije elektrana zadržavaju se u posjedu poduzeća Värmlandsenergi AB (koje je promijenilo naziv u Uddeholm Kraft AB), a kasnije postaju dio današnjeg Fortuma.
Opunomoćitelj otvara pregovore s austrijskim poduzećem Voestalpine Stahl AG o spajanju Uddeholma i njihove podružnice Böhler.
Poduzeća se spajaju i nastaje zajedničko poduzeće Böhler-Uddeholm AG. Danas su od nekadašnjeg konglomerata Uddeholm ostali samo alatni čelik u Hagforsu i hladno valjane trake u Munkforsu.
Uddeholm ulaže više od 100 milijuna švedskih kruna u novo postrojenje s električnim pećima za pretaljivanje (ESR).
Između 2002. i 2008. Uddeholm je postao partner švedskom reliju, najvećem događaju u automobilskom sportu u Švedskoj. „Švedski Uddeholms reli” bio je dio svjetskog prvenstva u reliju i jedina utrka koja se vozila u zimskim uvjetima. Švedski reli održava se desetljećima u šumama Värmlanda, a s velikim ponosom i angažmanom u njemu je sudjelovao i Uddeholm. Kako je glavni dio uslužnih djelatnosti povezanih s natjecanjem bio u Hagforsu, brojni zaposlenici radili su dobrovoljno kako bi se održao cjelokupni događaj.
Austrijska grupa koja se bavi čelikom, Voestalpine AG, dostavlja ponudu za cijeli Böhler-Uddeholm AG, koji će kasnije tvoriti potpuno novi peti odjel u poduzeću Voestalpine – odjel za posebni čelik.
Nakon dvije godine pažljivog planiranja i napornog rada, švedski kralj Karl XIV. Gustav pušta u pogon drugu kovačku prešu.
Uddeholm poduzima još jedan korak prema naslovu jednog od ekološki najprihvatljivijih proizvođača prelaskom na ukapljeni prirodni plin.
You are using an outdated web browser.
Errors may occur when using the website.